Povijest psihodelije nimalo skromno može se prozvati i poviješću civilizacije. Drevne tradicije prakticirale su arhetipske običaje i religije poput animizma i šamanizma. Iznimno vrijedno mjesto zauzimaju psihoaktivne biljke, koje su služile kao medij za izmijenjena stanja svijesti, psihoterapiju ili liječenje fizičkih oboljenja. Neki idu tako daleko da ljudsku evoluciju ili razvoj bliskoistočnih religija vežu uz psihodelike. Danas su te biljke konsenzusno progonjene upravo kroz okosnice civilizacije poput zakonodavstava ili religijske obrasce koji pod prijetnjom najgorim kaznama i etiketama zabranjuju njihovo korištenje.

Paralelno se razvija i svijet farmacije, kao i (zlo)poraba opojnih supstancija poput stimulansa i sedativa dobivenih iz biljaka. Tako dolazi ključna 1888. godina, u kojoj se njemački dvojac dr. Louis Lewin i dr. Arthur Heffter odlučuje za prvu pravu znanstvenu studiju vezanu uz pejotl. Dvadeset godina potom, 1908., dr. Ernst Spath sintetizira prethodno izolirani meskalin i započinje era laboratorijske psihodelije. Era koja će otkriti varljivu prirodu psihoaktivnih biljaka, koje su izuzetno moćan alat i mogu biti iskorištene kao lijek, ali i kao okidač za potencijalne psihičke bolesti.

O svemu tome govorit će Ratko Martinović pa dođite na posljednje njegovo predavanje u KCM-u. Ulaz je besplatan, a donacije su dobrodošle.